The book "Battle for Illyricum" is the second, largely supplemented and revised edition of the book "The Roman Wolf and the Illyrian Serpent, Last Fight ". Basic theme of the book “Battle of Illyricum” is Great Illyrian Uprising or Last Roman – Illyrian war which lasted from 6 AD till 9 AD. This “the greatest Roman war since Punic wars” is very poorly known and represented in modern historiography and public. Three and a half years of the Great Illyrian Uprising represented for Illyrian lands and peoples a final break with prehistoric and protohistoric periods and entry into the historical era. The ultimate cause of the uprising was economic exploitation of the province of Illyricum, with consequence that aboriginal population in Illyricum became more and more poorer. In the spring 6 AD, Augustus issued order for mobilization of many young man from Illyrian nations in auxiliary units. But, instead to go in war against germano-celtic kingdom of Marcomania, these units rebelled (somewhere in Central Bosnia) against their roman officers. After first flames of uprising, rebels created Rebel Alliance which united almost all aboriginal nations in Illyricum south of river Sava. On the top of Rebel Alliance were two man (as political leaders and military chiefs) with name Bato, one from nation Daesitiates (near modern Sarajevo) and one from nation Breucos (southeastern Pannonia). During 6 AD and first half of 7 AD Rebel Alliance liberated and controlled area from borders of Italia to borders of Macedonia. Augustus sent almost 190 000 legionary, auxiliary, veterans and allied troops under command of his stepson Tiberius against Rebel Alliance. After two and half years of terrible and devastating war, Bato the Breuk betrayed Rebel Alliance, and with some of Pannonian forces surrendered to Tiberius on river Bosnia (3rd August 8 AD). Bato the Daesitiat and the rest of Rebel Alliance managed to defeat traitors and capture Bato the Breuk. After the trial, the assembly of the Rebel Alliance has passed the death penalty for Bato the Breuk. Romans and their allies continued war against Rebel Alliance for one year with bloody battles and offensive. In middle September 9 AD, Bato the Daesitiates surrendered himself and rest of rebels to Tiberius. War was over and Illyricum returned to Empire.

The author etymologizes Persian language lexemes, presenting commonly used persisms in Bosnian onomastics. In particular, the etymology of the examples of persism presented refers to the vocabulary present in the Bosnian language, which makes it universally applicable. The Bosnian language is extremely rich in words from other languages, especially Oriental languages (Arabic, Turkish and Persian), hence the author devotes his work to lexemes that include adaptations and borrowings from the Persian language. In the first place, it was sought to determine for which persisms incorporated into the Bosnian language it is possible to determine the most thorough etymological sequence, and then to enrich the vocabulary of the Bosnian language with the etymological sequence represented by the persisms recorded in the languages of the Persian language family of Iranian languages.

Prvi svjetski rat donio je korjenit društveni preustroj na područja Bliskog istoga koja su od 1517. bila dijelom Osmanskoga Carstva. Predmet ovoga članka jedna je od najvažnijih promjena koje su obilježile razdoblje između početka Velikog rata i današnjega vremena, a to je fragmentacija arapskih političkih, ideoloških, vojnih i religijskih aktera. Budući da je ta fragmentacija, osim procesa stvaranja nacija i prodiranja različitih ideologija, u određenoj mjeri rezultat arapsko-izra-elskog sukoba, u članku je opisan utjecaj pluralnosti arapskih političkih aktera na dinamiku odnosa između Arapa i Izraelaca. Kroz prizmu arapsko-izraelskog sukoba, u članku su prikazani neki trendovi u suvremenim bliskoistočnim pro-cesima vezanima uz isprepletenost religije islama i politike, te se ukazuje na njihovu relevantnost u kontekstu nastanka Islamske države, ambicije obnove kalifata i eshatološke vizije ponovne defragmentacije islamskoga svijeta kroz reaktualizaciju koncepta asabijaha.

Na temelju najstarije matične knjige rođenih (krštenih) župe Miljevci iz razdoblja 1692. 1696. autori razmatraju neke aspekte demografske i obiteljske povijesti mikroprostora jedne ruralne sredine u vrijeme rata između Habsburške Monarhije, Mletačke Republike i Osmanskog Carstva. U radu se razmatra spolna struktura rođene djece, godišnja i mjesečna distribucija rođene djece, sezonske varijacije u rađanju djece, izbor imena roditelja i djece obzirom na lokalne i opće svetačke kultove Katoličke crkve, te se donose novi podatci iz Miljevačke povijesti iz konca 17. stoljeća. U radu se donosi i cjelovit popis znanstvene literature o korištenju matičnih knjiga za proučavanje povijesti sela, mjesta i gradova na području Hrvatske.

U prvom delu rada autor interpretira Lajbnicovu fi lozofi ju kao pokušaj ponovnog obezbeđivanja naučnih prerogativa za prvu fi lozofi ju. Za razliku od Dekarta fi lozofske stranputice se kod njega ne mogu objašnjavati nekom transcendentnom, natprirodnom intervencijom (malin génie). Naprotiv, Lajbnic jednoznačno pokazuje da za naše greške u mišljenju nije odgovoran upliv natprirodnog nego prevelika bliskost onom prirodnom. U drugom delu, autor tvrdi da je promociju pomirenja kao središnje fi lozofske delatnosti Lajbnic proveo u delo polazeći od pretpostavke da su protivrečnosti rasute po fi lozofskoj tradiciji tek prividne. Svako partikularno stanovište može da zadobije svoje pravo važenje jedino ukoliko na izvestan način bude dovedeno u vezu sa ostalim stanovištima, uključujući i one koji mu izrekom oponiraju. Uspostavljanje takve veze Lajbnic poima kao pomirenje.